Magyar, 2001
Kiadták 500 példányban.
Színes ábrákkal illusztrálva.
Hódi Sándor klinikus pszichológus, tudományos kutató, terapeuta, társadalomkritikus, szakíró, politikus, a kissebbségi lét kiváló szakértője, a társadalomszervezés aktív résztvevője és tapasztalt ismerője, de elsősorban alkotó szellem, aki könyvek és publikációk sorában adott számot korunk emberének életérzéséről, mentalitásáról és létállapotáról.
- Hódi azonban - ahogyan azt egyik kritikusa írja - soha nem volt "csak" pszichológus, "csak" közéleti ember, "csak" politikus, hanem egyszerre kutató, elvont tudós, elemző, rendszeralkotó gondolkodó, ugyanakkor aktív társadalmi szerepet vállaló, cselekvő típus, ha szabad őt bármiféle típusrendszerbe besorolni, így számomra mindenesetre nem véletlen, hogy éppen ő írta meg a közel nyolcvan napon át tartó bombázások történetét. (Sinkovics)
Így bizonyára nem véletlen az sem, hogy ő készítette el az elmúlt tíz esztendő első átfogó elemzését, a délvidéki magyarság társadalmi és politikai törekvéseinek az összegzését. Munkájában az emberi sorsok tanulmányozásában szerzett pszichológiai tapasztalatait bőven kamatoztatta azoknak a társadalmi-politikai anomáliáknak a leírásában, amelyeknek mindannyian szenvedő alanyai voltunk és vagyunk.
Az ezredvég utolsó évtizedének a dokumentálására vállalkozó munka betekintést kíván nyújtani a délvidéki magyarság öneszmélésének és társadalmi szerveződésének folyamatába, a kissebségi lét gyötrelmeibe és gondjaiba.
Ugyanakkor tanúságtevés is a szerző kezdeményezéseiről, közösségi szerepvállalásairól, hiányérzeteiről és csalódottságairól, amelyek feldolgozására az írás nyújtott lehetőséget.
A könyv elsősorban a kissebbségek helyzetével, a magyarság útkeresésével, a társadalmi átalakulás buktatóival foglalkozó politikusok, továbbá az emberi alkalmazkodás és helytállás problémáival, a rendszerváltás lelki és mentális akadályaival foglalkozó emberek és az ilyen téma iránt érdeklődő szélesebb olvasóközönség számára ajánlható.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.