"Praško proleće"Jiřija Pelikana pripada autobiografskom književnom žanru,zanimljivom utoliko što se radi o događajima iz neposredne,još uvijek žive i za sadašnji trenutak relevantne povijesti.U tekstu se međusobno prožimaju dvije osnovne linije - introspekcija vlastitog moralnog i revolucionarnog lika autora i retrospekcija događaja u Čehoslovačkoj od tridesetih godina ovog stoljeća do neuspjelog pokreta
reformi sedamdesetih godina.
reformi sedamdesetih godina.
"Praško proleće"Jiřija Pelikana pripada autobiografskom književnom žanru,zanimljivom utoliko što se radi o događajima iz neposredne,još uvijek žive i za sadašnji trenutak relevantne povijesti.U tekstu se međusobno prožimaju dvije osnovne linije - introspekcija vlastitog moralnog i revolucionarnog lika autora i retrospekcija događaja u Čehoslovačkoj od tridesetih godina ovog stoljeća do neuspjelog pokreta
reformi sedamdesetih godina.Naime,životni put Jiřija Pelikana koji već u šesnaestoj godini stupa u Komunističku partiju Čehoslovačke da bi zatim sudjelovao u pokretu otpora te nakon drugog svjetskog rata zauzimao
brojne društveno - političke funkcije počev od predsjednika Međunarodnog saveza studenata,direktora praške televizije do naglog prelaska u egzil 1970,godine,neraskidivo je vezan uz historijski razvoj njegove domovine od rata do poraza "Praškog proleća".Ovo djelo,nastalo u emigraciji,dakle vremenski i prostorno udaljeno od prijelomnih događaja pokušaj je autorove objektivizacije svih onih povijesnih detalja koji su jednu izrazito progresivnu revolucionarnu teoriju doveli do staljinističke prakse.Kako je moguće da oni isti borci za pravdu,jednakost,komunizam jednom kad preuzmu vlast okreću leđa revoluciji i ne žele vidjeti goruće,nove probleme
u društvu ? To je pitanje koje trajno zaokuplja Jiřija Pelikana,tim više što je i sam bio sudionik u spomenutim događajima i što se osjeća djelomično odgovornim za skretanje s autentičnog i demokratskog puta
u socijalizam.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
