Hrvatski, 1992
Omot:
Bela Pazar
Umjesto predgovora
Nakon jedanaest godina ponovo je pred nama knjiga pjesama autora iz Gradišća. Toliko je, naime, prošlo od na žalost posthumnog objelodanjivanja zbirke pjesama Mate Šinkovića, Na našoj gori. Ako pak imamo na umu činjenjicu da bi Mate Šinković ove, 1992. godine slavio svoj 65. rođendan, možemo reći, da je teško zamisliti bolju rođendansku čestitku.
Mada bismo mogli i dalje razvijati paralelu između poezije Mate Šinkovića i Matilde Bölcs, zadovoljimo se spomenutim književnopovijesnim podacima.
Zbirka, koju čitatelj drži u ruci, nesumljivo se uklapa u koordinate poslijeratne poezije Hrvata u Mađarskoj. Pjesnikinja tematizira zavičaj, svoj odnos prema zavičaju, prema jeziku, prema matičnom narodu, prema domaćoj tradiciji. Sjetimo se samo Josipa Gujaša Džuretina i njegove Podravine ili Mate Meršića Miloradića. Da je autorica toga svjesna pokazuju pjesme posvećene spomenutim pjesnicima.
Drugim krakom poezija Matilde Bölcs vezuje se za književnost i kulturu matičnog naroda. Izranjaju iz prošlosti Ruđer Bošković, Josip Juraj Strossmayer, Mažuranić, pred nama igraju, plešu i vole se ruke Ranka Marinkovića. Književni postupak primijenjen u ovim pjesmama ovu poeziju uključuje u suvremene tokove postmodernizma.
Sljedeći korak opet proširuje obzor i već se nalazimo u srenjoeuropskom, europskom prostoru (Umrit za slobodu, Kölnska groteska). Na ovaj način, poput neke životne spirale, ocrtava se čovjekov put od rodnog sela do velegrada, od prvog iskustva do prvih razočaranja (Molitva za človika, da človik ustane).
Previše je pitanja a premalo odgovora, zato:
"kad van budeš išal
Stolac
verzi na mjesto"
(Va špitalji)
Možda zaista treba sve vratiti na svoje mjesto, kako je prije nas bilo, jer se ionako svi vraćamo tamo odakle smo došli.
Ipak, kad pročitate ovu knjigu, i, vratite je na mjesto odakle ste uzeli, znat ćete: više nije kao prije.
Stjepan Blažetin mlađi
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
