Hrvatski, 1976
Prodato!Naslov originala:
Николай Островский
Как закалялась сталь
S ruskog prevela:
Nona Imamović
Nikolaj je rođen u skromnoj radničkoj obitelji, kratko osnovno školovanje pohađao je u crkvenoj školi. Nakon što mu se obitelj preselila u grad Šepetivka 1914 mali Nikolaj je počeo raditi kao pomoćni radnik u kuhinji željezničke stanice, zatim kao ložač i na kraju kao električar. Tu se približio boljševicima i postao njihov aktivist 1917, [1] ali je tu istovremeno zaradio - ankilozantni spondilitis, opaku bolest koja ga je kasnije dovela do paralize i sljepoće.[1] Po njegovoj službenoj biografiji, Ostrovski se pridružio lokalnim boljševicima u proljeće 1918 kad je njemačka vojska zauzela grad. U junu 1918 postao je komsomolac a već u augustu prijavio se u Crvenu armiju, postao je borac Konjičke brigade Kotovskog. Tad je navodno ranjen 1920 pored Lavova a obolio je i od tifusa. Nakon oporavka vratio se u jedinicu, da bi bio ponovno ranjen i trajno otpušten iz vojske zbog zdravstvenih razloga. Interesantno je da sam Ostrovski u svojoj autografiji uopće ne navodi da je bio vojnik Crvene armije. Od 1921 radi kao električar na željeznici u Kijevu i postaje sekretar mjesnog Komsomola.
Kako je bolovao od kroničnog reumatizma i posljedica tifusa, u augustu 1922 je poslat na oporavak u Berdjansk, liječilište na obali Azovskog mora. Od oktobra 1922 i službeno je proglašen invalidom, no on i nadalje radi. Od 1923 postavljen je za komesara Nastavnog bataljona Crvene armije u Berezdovu (zapadna Ukrajina) tu je bio i sekretar Komsomola. Od januara 1924 je sekretar Izjaslavskog oblasnog komiteta komsomola, od augusta 1924 postao je član komunista. Od 1925 njegovo zdravlje se stalo rapidno pogoršavati, zbog tog je poslat na lječenje u Harkov a u maju 1926 na Krim. Od decembra 1926 atritis ga je prikovao za krevet. Od decembra 1927 Nikolaj je dopisni Sverdlovskog komunističkog univerziteta, kojeg je završio u junu 1929 u Moskvi, ali je već u augustu oslijepio.
No nepokretnost i slijepoća nisu ga dotukli, pa je već 1930, otpočeo pisati svoj prvi roman Kako se čelio čelik, koji je po izlasku postao jedno od najutjecajnih djela među tadašnjim komunistima širom svijeta. Piše i brojne članke po novinama i časopisima, i nastupa u radio emisijima. Od aprila 1932 postao je član Saveza ruskih proleterskih pisaca, a od juna 1934 i član Saveza pisaca SSSR-a. Za svoj književni doprinos dobio je 1. oktobra 1935, najviše odlikovanje SSSR-a Orden Lenjina.
No godine teške bolesti učinile su svoje, - 22. decembra 1936, u dobi od svega 32 godine Nikolaj je umro, smrt ga je prekinula te nije uspio završiti svoju drugu novelu Rađanje bure, također na temu Ruskog građanskog rata i sovjetske revolucije.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
