Hrvatski, 1966
Prodato!Naslov originala:
René Belbenoit
LA GUILLOTINE SÈCHE
Preveo:
Ante Velzer
Roman "Suha giljotina" u stvari je robijaški dnevnik jednog kažnjenika,koji je zbog sitne krađe osuđen na osam godina zatočenja u Francuskoj Gvajani,kažnjeničkoj koloniji što je osnovana godine 1852,i za sve to vrijeme,do svog ukidanja neposredno nakon drugog svjetskog rata,izazivala zgražanje čitavog civiliziranog svijeta.U samoj Francuskoj
prvi put se digla uzbuna zbog nečovječnog i okrutnog postupka prema zatočenicima nakon što se odande vratio nevino osuđeni Dreyfus,koji je punih pet godina pročamio sam samcat u jednoj kolibi na Otoku sv. Josipa.
Prikazujući svoje petnaestogodišnje zatočeništvo i svojih pet dramatičnih
ali uzaludnih pokušaja bijega, René Belbenoit nam daje veoma plastičnu sliku te strahovite kažnjeničke kolonije o kojoj se godinama govorilo kao o
"sramoti Francuske".Pošto mu je napokon,u šestom pokušaju,uspjelo da se dokopa Srednje Amerike i da se odatle prebaci u Sjevernu Ameriku,
Belbenoit je na osnovu svojih zabelješki što ih je ponio sa sobom napisao ovu knjigu koja je uzbudila i potrsla čitav svijet te izazvala val protesta u svim zemljama,što je potaklo čak i francusku vladu da se pozabavi pitanjem opstanka kažnjeničke kolonije.Ali kako se čitava ekonomika kolonije zasnivala na bespoštednom i surovom iscrpljivanju i iskorištavanju radne snage robijaša,to se pitanje teško moglo riješiti a da se ne promijeni i struktura same kolonije.Napokon,nakon drugog svjetskog rata,1946,kažnjenička kolonija u Francuskoj Gvajani,ili Vražji otok,kako se obično nazivala,i formalno je ukinuta,te je postala jedan od francuskih departmana.
Roman "Suha giljotina" napisan je kao optužba protiv korumpirane i surove administracije koja je u Gvajani,daleko od metropole,radila što je htjela i iskorištavala kažnjenike za svoje lične ciljeve,puštajući ih da žive u uvjetima za koje je bilo teško vjerovati da su uopće mogući.Pošto se
tridesetih godina pojavila Belbenoitova knjiga,koja je ubrzo prevedena
na gotovo sve svjetske jezike,obrazovana je specijalna komisija u Parizu koja je utvrdila da je sve ono što je Belbenoit iznosi u svojoj knjizi potpuno tačno i da u njegovoj gotovo nevjerojatnoj fabuli nema ničeg izmišljenog.
Međutim, René Belbenoit u ovoj svojoj knjizi nije dao samo stahovitu optužbu protiv kolonijalne administracije i njene nečovječnost,nego je,
kao talentiran pripovjedač,izvrsno prikazao i psihologiju samih zločinaca,naročito onih "okorjelih" koji su se u tim strahovitim životnim uvjetima potpuno dehumanizirali i izgubili sve ljudsko dostojanstvo.
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
