Hrvatski, 1965
Prodato!Naslov originala:
Enzo Bettiza
IL FANTASMA DI TRIESTE
S italijanskog preveo:
Ante Rojnić
Autor prati s mnogo smisla za suptilnu psihološku analizu rast i razvoj glavnog junaka u njegovu djetinjstvu i dječaštvu služeći se obilno citatima iz njegova navodnog dnevnika,opisuje njegovo doživljavanje roditeljskog doma,pokojne majke o kojoj dobiva nejasnu sliku samo iz pričanja drugih,oca
"veselog udovca"koji vodi bezbrižan društveni i ljubavni život ne posvećujući nikakvu pažnju sinu...
Autor romana "Tršćanski fantom" (Il fantasma di Trieste) Enzo Bettiza rođen je u Splitu 6. srpnja 1927. godine u jednoj od starih trgovačkih obitelji grada,od oca Talijana i majke Crnogorke (Marije Vušković)
Napisao je dva romana:"Inspektor" (L ispettore) i "Tršćanski fantom".Prvi roman,objavljen 1953. godine, doživio je odmah znatan književni uspjeh
i svrstao ga među najistaknutije predstavnike talijanske mlade književne
generacije.
Ideja za drugi roman nikla je u danima kada je tršćansko pitanje došlo
u kritičnu fazu,razbuktavajući strasti i polemike.Radio je na njemu gotovo pune četiri godine (1954 - 1958).Roman je vremenski smješten u period pred prvi svjetski rat ,a građen je iz dva osnovna elementa:"biografije"
Danijela Solospina,posljednjeg izdanka stare i bogate tršćanske obitelji,
i prikaza života grada u kom se on razvija.S jedne strane je introvertni glavni junak koji živi gotovo usamljen u roditeljskoj kući,nošen težnjom
za nedokučivim i velikim,ali kontemplativan i neodlučan,pun unutrašnjih
sumnji i straha,u osnovi psihološki problem uklapanja djeteta u svijet
odraslih,a s druge je strane svagdje prisutna svarnost miješanja dvaju naroda,Talijana i Slovena,i posljedica koje to ostavlja u karakteru i ponašanju ljudi,dakle jedan politički problem.Ta se dva elementa u knjizi
neprestano prepliću.Autor prati s mnogo smisla za suptilnu psihološku analizu rast rast i razvoj glavnog junaka u njegovu djetinjstvu i dječaštvu služeći se obilno citatima iz njegova navodnog dnevnika,opisuje njegovo doživljavanje roditeljskog doma,pokojne majke o kojoj dobiva nejasnu sliku samo iz pričanja drugih,oca
"veselog udovca"koji vodi bezbrižan društveni i ljubavni život ne posvećujući nikakvu pažnju sinu,dadilje iz Drniša koja ga odgaja u mističnoj religioznosti i obožavanju naših narodnih junaka,djeda,nepodmitljivog austrijskog suca koji živi povučeno u svojoj sobi utonuo u uspomene,obiteljskog liječnika Janovicha,Slovenca široke kulture,socijaldemokrate humanističkih ideja.
Danijelov razvoj je prikazan ne samo u ambijentu stare tršćanske obitelji u raspadanju,nego i na široj osnovi grada i njegovih problema.
Bettiza iznosi svoje ideje uglavnom preko Danijelova mentora Janovicha,
koji vrlo rano otkriva Danijelu da su tršćanski Talijani mješanci s mnogo slavenske krvi i tumači da talijanski iredentizam vuče svoj korijen u privilegijama koje Talijani žele obraniti od Slavena i da se on razbuktao najviše pod impulsom njihove svjesne pobune protiv njihova slavenskog porijekla.
Djelo Enza Bettize koje se po svojim odlikama uključuje u jednu blisku literaturu rođenu pod našim zajedničkim jadranskim podnebljem pobuđuje kod nas poseban interes.
(Iz predgovora ovoj knjizi)
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
