Hrvatski, 2005
Prodato!Ono na čemu počivaju ne samo originalnost i modernost već i klasična zrelost Dragojevićeva pjesništva upravo je ono od čega isto pjesništvo i živi i odupire mu se, a to je jezik. Odupirući se, naime, onomu jeziku koji služi tek kao puko sredstvo za pospremanje stvarnosti, Dragojević se istodobno odupire svijetu koji je u takvome jeziku zarobljen i koji funkcionira (danas više nego ikada!) kao zastrašujući tekst sa zadanim značenjima i odnosima. Umjesto toga on pokušava izići iz njegove predvidljivosti, pa u svome istraživanju, nadrastajući ili tek rubno dotičući naraštajne i grupne poetike, Dragojević nastoji osvojiti nove prostore iskazivoga provocirajući, ne bez samodopadljivosti, obnavljanje svijeta po mjeri vlastite mu poezije.
Pri tome kombinira različite diskurse – od lirskoga do esejističkoga, te gradi pjesme posve minijaturne i nalik na aforizme (npr. Tko je bio gol, / sad ga nema. Tko) kao i one velike, pisane ili slobodnim stihom ili u prozi, gradi i priče kao i eseje s lucidnim, nerijetko paradoksalnim obratima i poantama. Bez obzira na tip diskursa, koji je ionako u Dragojevića teško svediv na neki određeni, na tematskome planu njegove tekstove obilježava interes kako za metafizičko tako i za konkretne fenomene svakodnevice koji međutim nikada nisu i nevažni (…zatvaranje očiju, čak i usput, ozbiljna je stvar, možda gašenje nečega…, Zatvoriti oči).
Ma o čemu da govori, kroz Dragojevićev se Žamor – “od mnoštva malih zvukova” – namjesto negdašnje skepse, nerijetko mrzovolje i cinizma, tiho i strpljivo sada sve više širi neki stoički mir i mudrost pjesnikova kasnog ja.
Vjesnik
Non shole sed vitae discimus.
Per aspera ad astra.
Knjige su lek za zaborav.
Knjiga nema dna.
Učenje je svetlost
Izreke su ukras govora
Prijatelj je sveta reč- zato ih je malo
Ma šta radio misli na kraj
Ćutanje je često najbolji odgovor
Nijedan čovek nije u svakom trenutku pametan
Brada ne čini filozofa
Neznanje je mati svih poroka
Bolje je prijatelju oprostiti, nego ga izgubiti
Za onoga koji traži, prošlost više ne postoji
Dobrom čoveku sve dobro stoji
Najgorča istina bolja je od najslađe laži
Oči veruju sebi, a uši drugima
Žene su da sa ljube, a novac je da se troši
Čista su jutra i večeri
Nikada se ne igrajte mačke i miša, pogotovo ako ste miš
Bolje je dati vunu, nego ovcu
Ne uzdaj se u sreću, već u samog sebe
Tajna koju zna troje, nije tajna
Sećanje je kamen spoticanja na putu nade
I najveći talenti gube se u neradu
Svako je sam sebi najmanje poznat
Sa svešću nema pogodbe
Pazite na sitninu, dukati se sami čuvaju
Teško je praznoj vreći da stoji uspravno
Pravi put nije težak zato što je jedini
Svaka šala, pola istine
Govori istinu pa ne moraš ništa pamtiti
Upoznati samog sebe, to je vrh saznanja
Sadašnjost je izvesna, ali je budućnost neizvesna.
Previše je kasno živeti sutra, živi još danas.
Jednak sa jednakima rado stanuje i živi.
Teška je beda koja nastaje iz obilja.
Starost se došunja neprimetno.
U nevolji su ljudske duše slabe
Istina biva potiskivana, ali ne i uništena.
I najbolji od plivača ponekad potone u vodu.
Niko ne šepa zato što drugoga bole noge.
Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji daje mnogo
Svi živimo pod istim nebom, ali su nam horizonti različiti
Ako ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala
Male stvari stvaraju savršenstvo, a savršenstvo nije mala stvar
Ništa nije važnije od današnjeg dana
Kudi čoveka kada te čuje, a hvali kada te ne čuje
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni
Nije skupa knjiga - nego neznanje.
